ANARHOFEMINISTIČKI MANIFEST
Većina žena širom planete nema pravo da odlučuje o pitanjima koja se tiču njihovih vlastitih života. Žene trpe dvostruko ugnjetavanje:
- opću socijalnu ugnjetavanost ljudi
- i pored toga seksizam – ugnjetavanje i diskriminaciju na osnovu njihovog spola.
Postoji pet glavnih formi tog ugnjetavanja:
- Ideološko ugnjetavanje, ispiranje mozga određenim kulturnim tradicijama, religijom, reklamama i propagandom. Manipulacija konceptima i ˝igranje˝ na žensku osjećajnost i osjetljivost. Rasprostranjeni patrijahalni i autoritarni stavovi i kapitalistička shvaćanja u svim područjima.
- Ugnjetavanje od strane države, hijerarhijske forme organiziranja, sa naredbodavnim pravcima od vrha na niže u većini interpersonalnih odnosa, uključujući i takozvani privatni život.
- Ekonomska eksploatacija i represija u položajima potrošačice i radnice, na kućnim poslovima, kao i u slabije plaćenim ženskim pooslovima.
- Nasilje, kako u okviru društva, tako i u privatnoj sferi – indirektno kada se prinuda sastoji u lišavanju žene drugih mogućnosti, i ugnjetavanje direktnim fizičkim nasiljem.
- Nedostatak organiziranosti, tiranija nestrukturiranosti koja poništava odgovornost i stvara slabost i pasivnost.
Ovi faktori djeluju simultano i uzajamno se potkrepljuju u začaranom krugu. Nema univerzalnog rješenja za slamanje tog kruga, ali on nije nesalomljiv.
Ę Feminizam je stvar svijesti. Svijesti koja čuvare čini nepotrebnim. Stoga su nam principi društvenog oslobađanja sasvim jasni.
Ę Feminizam znači nezavisnost i sloboda za žene, da budu na istoj ravnini sa muškarcima. Društveno organiziranje i društveni život u kojem nema superiornih i inferiornih, i svi surađuju, žene koliko i muškarci. To važi za sve nivoe društvenog života, uključujući i privatnu sferu.
Ę Feminizam podrazumijeva da žene odlučuju same za sebe i same rješavaju pitanja koja se njih tiču: pojedinačno kada se radi o ličnim pitanjima, zajedno sa drugim ženama kada se radi o pitanjima koja se tiču nekoliko žena. Probleme koji se tiču oba spola, u osnovi i konkretno rješavat će ravnopravno muškarci i žene.
Žene moraju samostalno odlučivati o svom tijelu, i o svim pitanjima u vezi sa kontracepcijom i kontrolom rađanja same žene treba da odlučuju.
Potrebna je i individualna i kolektivna borba protiv muške dominacije, protiv svojinskih podnosa i kontrole nad ženama, protiv represivnih zakona, i za žensku autonomiju i nezavisnost.
Krizni centri, centri za dnevnu brigu, grupe za učenje i diskusiju, ženske kulturne aktivnosti itd., trebaju biti inicirane i vođene aktivnostima samih žena.
Tradicionalnu patrijarhalnu nuklearnu porodicu treba zamijeniti slobodnim udruživanjem muškaraca i žena, baziranim na za oboje jednakim pravima na odlučivanje, uz poštovanje autonomije i integriteta svake pojedinačne osobe.
Spolni stereotipi u obrazovanju, medijima, i na radnom mjestu moraju biti ukinuti. Adekvatno sredstvo je radikalno učestvovanje oba spola u svakodnevnim poslovima, životu kod kuće, i obrazovanju.
Struktura radnog života mora biti radikalno izmijenjena, sa više nepunog radnog vremena i horizontalno organiziranom suradnjom, kako u društvu, tako i kod kuće. Razlika između ženskog i muškog posla mora biti ukinuta. Ishrana i briga o djeci mora se ticati muškaraca koliko i žena.
Žene na pozicijama moći i premijerke neće pomoći većini žena u postizanju njihovog cilja, niti će stati na put njihovoj ugnjetenosti. Marksističke i buržoaske feministkinje izokreću borbu za oslobođenje žena. Za većinu žena ne može biti nikakvog feminizma bez anarhizma. Drugim riječima, Ę feminizam nije za žene na pozicijama moći ili za premijerke, već se zalaže za organiziranje bez moći i premijera i premijerki.
Dvostruka ugnjetenost žena zahtjeva dvostruku borbu i dvostruko organiziranje: s jedne strane u feminističkim udruženjima, s druge strane u anarhističkim. Ę feminizam je točka koja povezuje ovo dvostruko organiziranje.
Da bi bio ozbiljan, anarhizam mora biti i feministički, inače bi se radilo o patrijarhalnom polu-anarhizmu, a ne pravom anarhizmu. Na feministkinjama je da utvrde feminističku crtu anarhizma. Nema anarhizma bez feminizma.
Ključna točka feminizma je da promjene moraju početi danas, ne mogu se ostavljati za sutra, niti za ˝nakon revolucije˝. Revolucija treba da bude stalna. Moramo početi danas, razotkrivanjem ugnjetzavanja u svakodnevnom životu, i poduzimanjem akcija da se ono slomi u korijenu ovdje i sada.
Trebamo raditi autonomno, bez delegiranja bilo kakvim lidericama/liderima prava da odlučuju o tome što mi želimo ili što treba poduzeti: samostalno moramo donositi odluke o osobnim pitanjima, zajedno sa drugim ženama o isključivo ženskim pitanjima, i zajedno s muškarcima kada se radi o zajedničkim pitanjima.
Izvor: www.powertech.no/anarchy/maf.html
